Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjdio je na stepenicima jedne zgrade, sa šesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:
“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za
reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajuci da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.
Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajuci da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica.
Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to mogao napisati.
Našta će prolaznik odgovoriti:
“Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:
“Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”.
Promjeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće
Nema komentara:
Objavi komentar