Nedavno sam od Stefana Glena čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki novinar ga je upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih?
Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome događaj u njegovoj drugoj godini. Pokušavao je da dohvati bocu mlijeka iz frižidera, ali je bila klizava, pa mu je ispala, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je kazala: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se poigraš u mlijeku prije no što ga počistimo?” To je i učinio.
Nakon nekoliko minuta mama je kazala: “Znaš, Roberte, svaki put kada učiniš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da sada to učinimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše volio?” On je odabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ način nošenja bez prolivanja.” Maleni dječak je naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu. Kakva divna lekcija!
Naučnik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati pogrešaka. Baš suprotno tome, naučio je da su pogreške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne radi”, obično možemo da naučimo nešto vrijedno iz njega.
Nikada se ne stidi zbog toga što nisi uspio, jer ko nikada nije doživio neuspjeh nikada nije ništa ni pokušao.
Nema komentara:
Objavi komentar